„Prava“ ili bezuslovna ljubav ne mora biti veoma jaka i doživotna, kao što se to često misli.
Ovakva ljubav je zapravo opis jedne snažne i beskrajne ljubavi koja je moguća,ali je kao i svaka druga krajnost veoma rijetka. Većina ljubavi koje nam se dese nisu doživotne niti su veoma jake, ali su ipak ljubavi. Jačina ljubavi se ne mjeri jačinom i brojem emocija koje je prate, nego veličinom spremnosti onoga koji voli da se u njeno ime žrtvuje.
Kada je u pitanju bezuslovna ljubav ili najjača ljubav postoji spremnost na najveću žrtvu, a to je žrtvovanje samog života, pa se takva ljubav naziva neizmjerna, bezgranična ili apsolutna ljubav. Onaj koji je spreman da se odrekne vlastitog života za dobro voljene osobe, prema njoj osjeća najveću moguću ljubav. Ne postoji ljubav koja bi bila
snažnija od one koja je spremna da se u njeno ime žrtvuje sam život, jer život je najveća vrijednost koju pojedinac može da posjeduje. Da bi neka ljubav bila apsolutna, nije neophodno da subjekt zbog nje žrtvuje
vlastiti život. Dovoljno je da za to postoji njegova stvarna spremnost. Ako postoji minimalna spremnost na davanje/žrtvovanje u ime ljubavi, onda je takva i ljubav. Ako ne postoji spremnosti na davanje/žrtvovanje u ime ljubavi,
ne postoji ni ljubav.
Pogledajte nevjerovatna izliječenja na linku ovdje.
Preuzeto iz knjige “Ljubav” geneza – struktura – klasifikacija – svrha
Autor: Dr Boris Škarica. Autorska prava zaštićena.
