Čovjek je jedini izvor ljubavi, jer samo on može da voli. Čovjek stvara, doživljava i upućuje ljubav, pa se zbog toga
naziva subjekt ljubavi. Objekt kome se upućuje ljubav je objekt ljubavi. Dakle, za ljubav je potrebno dvoje, subjekt i
objekt. Izuzetak od ovog pravila je samoljubav u kojoj je čovjek istovremeno subjekt i objekt ljubavi koju osjeća prema
samom sebi.
Objekti ljubavi su brojni i raznovrsni. Gotovo da ne postoji živo biće, stvar, apstrakcija ili pojava koja ne može biti
voljena, pa je zato spisak objekata ljubavi beskrajan.
Način na koji subjekt doživljava ljubav naziva se impresija ljubavi, a način na koji je ispoljava je ekspresija ljubavi.
Impresija ljubavi je pod velikim uplivom gena koji utječu na neuroendokrine reakcije koje su odgovorne za nastanak
osjećanja, tako da je impresija ljubavi više pod kontrolom naše genetike nego slobodne volje.
Za razliku od impresije, ekspresija ljubavi ili njeno ispoljavanje i iskazivanje je u najvećoj mjeri pod utjecajem kulture,
tradicije i društvenih normi, dobne starosti i životnog iskustva pojedinca i drugih socijalnih faktora.
Preuzeto iz knjige “Ljubav” geneza – struktura – klasifikacija – svrha
Autor: Dr Boris Škarica. Autorska prava zaštićena.
